E / expalpo
verb transitive

expalpo

2nd PP expalpāre · conj. 1st
to obtain by coaxing; flattery
v. dep. a., to obtain by coaxing or flattery (ante-class.): exora, blandire, expalpa, Plaut. Poen. 1, 2, 144: si quid expalpare possim ab illo, Pompon. ap. Non. 104, 12: nunc servus argentum a patre expalpabitur, Plaut. Fragm, ap. Non. ib., and 476, 24.