H / hĭasco
verb intransitive

hĭasco

2nd PP hĭascĕre · conj. 3rd
to open; break open
v. inch. n. [id.], to open, break open (ante- and post-class.): ubi primum nuces pineae incipiunt hiascere, Cato, R. R. 17, 2; Gargil. de Re Hort. 2, 1.