I / in-spūto
verb frequentative transitive

in-spūto

2nd PP in-spūtāre · 3rd PP in-spūtāvi · 4th PP in-spūtātum · conj. 1st
to spit upon
v. a. freq. [inspuo], to spit upon: ain' eum mihi esse morbum, ut qui med opus sit insputarier? ... quibus insputari saluti fuit, Plaut. Capt. 3, 4, 21; 43.